Živimo za Život (iliustracija Ozon)
Ekološka kriza je zahvatila cijelu Planetu i ugrozila opstanak života na njoj. Globalnom ekološkom krizom pogođeni su svi kontinenti, sva živa bića, sve države, sve religije, sve nacije, sve rase, svi staleži, svi ekosistemi i zajednice.
Iako najuticajniji centri moći, vladari vidljivi u institucijama sistema, u sve tri grane vlasti i oni iz sjenke, odbijaju da priznaju razmjere globalne ekološke krize, te uticaj pogrešnih politika na trenutno alarmantno stanje, jasno je da prikrivanje odgovornosti za nestanak mnogih vrsta, sve češće prirodne katastrofe, sve prisutniju glad, sve zagađeniji vazduh, rijeke, mora i okeane, trajno devastirani prostor, brutalnu eksploataciju prirodnih resursa kakve su npr. šume i rudna bogatstva, nekontrolisano industrijsko zagađenje i još mnogo toga što utiče i na veću smrtnost ljudske populacije, neće moći da traje u nedogled. Ne ukoliko želimo sačuvati ono mnogo vrijednije od svih materijalnih bogatstava, a to je život na Zemlji.
Beskrupulozna trka za (nad)moći i dominacijom, širenje kriminala i korupcije kao najgorih bolesti savremenog doba, učinila je od čovjeka, umjesto najodgovornijeg, najokrutnije živo biće na Planeti, koje ne preza ni od čega samo da bi zadovoljilo poriv za sopstvenim, često manje ili više bizarnim, potrebama.
Licemjeran odnos najpoznatijih međunarodnih zajednica, nedostatak hrabrosti da se otvoreno suprostave onima koji unaprijed donose njihove odluke i iz sjenke ili hlada finansiraju njihove programe, ne može se skriti kroz međunarodne ugovore i globalne inicijative ili uvođenje i obilježavanje tematskih ekoloških datuma.
Primjer poslednjeg u nizu takvih međunarodnih ugovora, tzv. Pariskog sporazuma, kojeg su počeli napuštati i obesmešljavati i prije nego što su mu dali šansu da (pre)živi bez obzira na njegov obavezujući karakter, dokazuje da se diplomatskim kanalima teško može postići potrebna promjena u ponašanju i odgovornosti ljudskog roda, što je preduslov za očuvanje života na Zemlji.
Alarmanta projekcija Ujedinjenih nacija da će svijet do 2030. godine zahtijevati 40% čiste vode više, 50% više hrane, 40% više energije, isto toliko drveta i vlakana više, upozorava da više nema vremena za prolongiranje konkretne akcije i dalju toleranciju onih čija pohlepa i bahatost predstavljaju prepreku za dostizanje najvažnijeg cilja a to je opstanak života na Planeti.
Najvažnija uloga ekološkog pokreta jeste u stvaranju potrebne kritične mase za prevazilaženje postojeće globalne ekološke krize i sprečavanje konačne ekološke katastrofe.
Moraju se mijenjati pogubne društvene i pojedinačne navike i jačati odgovornost i spremnost na akciju kod donosilaca odluka, stručne i laičke javnosti, privrednog sektora, ali i uporedo stvarati humane navike kod najmlađih, kako ne bi ponavljali iste ili pravili slične greške u budućnosti. I mora se raditi neprestano na tome sa velikom posvećenošću i nesalomivom vjerom u konačan uspjeh.
To zahtjeva i veliku žrtvu, kod svih koji se uključe u najhumaniju borbu u istoriji ljudskog roda, u kojoj ćemo morati prvo pobijediti sebe a onda i zaštiti sva živa bića od svoje vrste.
Naučni pravci poput humane ekologije ekološke etike, ekološke filosofije, cirkularne ekonomije, upućuju na drugačije sagledavanje odgovornosti čovjeka, ne kao do sada, prioritetno za očuvanje svoje vrste i valorizaciju prirodnih bogatstava dominantno u kontekstu svojih potreba , već kroz podjednaku odgovornost za očuvanje svih živih bića na planeti uz maksimalnu racionalizaciju i iskorišćavanje resursa koje su potrebni za taj najhumaniji cilj.
Ukoliko ne sačuvamo ekosistemsku harmoniju i biološku raznolikost u najvećoj mogućoj mjeri i nastavi se trend izumiranja biljnog i životinjskog svijeta, nećemo moći izbjeći ni nestanak sopstvene vrste bez obzira na naučna i civilizacijska dostignuća poput vještačke oplodnje ili genetski modifikovanih organizama i hrane.
Upravo zato moramo prepoznati pojedinačnu odgovornost svih nas stanovnika Planete i aktivirati skrivenu moć koja leži u građanskom ekološkom pokretu na globalnom i na lokalnom nivou, čija će masa i ubrzanje stvoriti potrebnu silu za razaranje globalne ekološke krize i svih pratećih negativnih društvenih pojava koje su dovele do današnjeg alarmantnog stanja za opstanak života na Zemlji.
Umjesto da civilno društvo bude samo dekor u procesu donošenja odluka, potreban je drugačiji vid akcije i javnog angažmana, korišćenje svih dozvoljenih mehanizama i poznatih tehnika, jer se bez toga neće moći napraviti potreban pritisak na donosioce odluka, niti opravdati stečeno povjerenje i očekivanje javnosti.
Ekološki pokret mora biti oslobođen i svih vrsta sujeta, liderskih ambicija i pojedinačnih priznanja, zavisnosti od donatora i njihovih prioriteta, otporan na napade raznih interesnih lobija, provokativan u potrebnoj mjeri ka onima koji posjeduju znanja i vještine i mogu dati dorpinos borbi, spreman na žrtve i odricanja, i konačno u potpunosti skoncentrisan na postizanje jedinog prihvatljivog cilja – očuvanja života na Planeti.
Naša odluka je lična, ali od nje zavise i buduće generacije, naši potomci i njihovi potomci i sva druga živa bića koja treba tek da se rode i žive na našoj Zemlji.
Vrijeme koje nemamo najveći je motiv koji imamo.
Živimo za Život.
U Nikšiću, 03.11.2017. godine
Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta ,,Ozon“
