Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta ,,Ozon“
OZON portal: Aleksandre , prije svega da ti poželim srećnu Novu 2019-tu, dobro zdravlje i puno uspjeha na ličnom i profesionalnom planu, a onda i da najavim da će ovo biti malo drugačiji intervju, pošto ga radimo ekskluzivno za naš portal. To znači da ćemo naše čitaoce i poštivaoce:) i sve koje zanima, uvesti na Ozonova uvijek otvorena vrata. Da li smo dobrodošli?
PEROVIĆ: Biće mi zadovoljstvo da otvorim naša vrata i poželim dobrodošlicu svima koji žele postati dio našeg udruženja, kao i onima koji se žele informisati o našem radu ili zatražiti podršku za inicijative čiji je cilj zaštita i unapređenje životne sredine. Već 13-tu godinu otvaramo naša vrata, trudeći se da to uvijek bude sa osmjehom i dobrom energijom i siguran sam da će tako biti sve dok budemo postojali.
OZON portal: Kad smo najavili malo drugačiji intervju, svakako nijesmo željeli da pomisliš da ćemo preskočiti neka neizbježna pitanja, ona koja se tiču aktuelnih tema iz oblasti kojima se bavite, najbitnijih ostvarenja u prethodnoj godini, najvećih izazova sa kojima se Ozon susreo, kao i o problemima i planovima za naredni period. Ono što će biti to malo drugačije, jeste da se možeš raspisati u odgovorima koliko misliš da je potrebno:) I što ćemo se dotaći još nekih ,,škakljivih“ tema, o kojima do sada nijesi previše govorio u javnosti. Pa za početak, šta misliš da li ćemo u 2019-oj godini i mi građani imati razloga da slavimo otvaranje poglavlja 27, s obzirom da su najvažniji donosioci odluka bili u prilično slavljeničkoj atmosferi i da su tim povodom poslali i neke ,,otrovne“ strelice ka organizacijama civilnog društva?
PEROVIĆ: Hvala na mogućnosti za širom opservaciojom prilikom odgovaranja, jer već osjećam da pitanja neće biti onakva da se može odgovoriti krako. Njavažnije je da svima budu jasni naši stavovi i da neću izbjeći ni jedan direktan odgovor. Kako je poslednjih nekoliko mjeseci prethodne godine u medijima bilo mnogo priče oko otvaranja poglavlja 27, a često sam bio sagovornik i imao priliku da javno iznosim stav, ponoviću i ovom prilikom da je suštinski važno shvatiti da je životna sredina Crne Gore već integrisana u životnu sredinu Evrope, pa time i Evropske Unije i da je naš stav da je ovom poglavlju, koje tretira životnu sredinu i klimatske promjene, trebalo mnogo ranije dati veću pažnju od strane Evropske Komisije i zemalja članica, jer je kristalno jasno da je itekako i njihov interes da budemo kvalitetna životna sredina, bez ekoloških problema i sa primjenjenim najboljim praksama i standardima. Isto kao što bi i našem administrativnom aparatu, kome je trebalo dugo vremena da dobije ,,zeleno“ svijetlo za otvaranje poglavlja 27, moralo biti jasno da nema šta da se slavi, več da treba konačno početi sa ispunjavanjem preuzetih obaveza na odgovoran, profesionalan i transparentan način. Građani neće imati šta da slave ni u 2019-oj, ni još mnogo godina, dok se ne saniraju svi identifikovani ekološki problemi, dominantno nastali lošim upravljanjem u prethodnih pet decenija, koje će ostati zapamćene po nemilosrdnoj i nekontrolisanoj eksploataciji prirodnih resursa, bez vođenja računa o prirodi i pravima generacijama koje dolaze na korišćenje tog bogatstva. Ali zato će kroz velika investiciona ulaganja u sanaciju učinjenih šteta, što će vjerujem biti dominantno obezbjeđivano kreditnim zaduživanjima, ubjedljiva većina građana itetako na sopstvenom primjeru, osjećati koliko je bilo važno što ranije spriječiti otimačinu prirodnih resursa i demonstraciju sile, već svima dobro poznatih interesnih grupa, nad javnim interesom. Neću preskočiti ni ,,otrovne“ strelice koje su neki iz Vladinih redova uputili ka nevladinim organizacijama koje su smatrale da nije zasluženo otvaranje poglavlja 27, da je riječ o politčkoj odluci Evropske Unije ili da nije dobro što je to učinjeno u trenutku. kada su otvorena ozbiljna pitanja vezana za izraženo aerozagađenje u Pljevljima, ekspanziju malih hidroelektrana na rijekama i potocima, istraživanje nafte i gasa u našem podmorju, devastaciju korita rijeke Tare izgradnjom autoputa ili neobjavljivanje podataka o monitoringu životne sredinu tog sve kontroverznijeg projekta sa ekološkog i ekonomskog gledišta. Lično mislim da je bahat način komunikacije najbolji pokazatelj koliko je neko nespreman za vršenje funkcije, pa i ovog puta sugestije njihovim partijskim nadređenim kadrovima, da je to i njihov lični poraz, jer u malim sistemima svi znamo ko je čiji kadar, nažalost svih nas koji baštitno kulturu argumentovanog javnog dijaloga i shvatamo suštinu demokratije.
OZON portal: Često se iz tih istih krugova može čuti da su nevladine organizacije koje se kritički osvrću na aktuelne procese i teme, pomenuo si ih više, eksponetni nekih drugih interesnih grupa, pa i da su plaćeni da prave negativnu kampanju prema najvažnijim institucijama sistema i najuticajnijim funkcionerima. Kakav je tvoj stav, ima li tu istine, mogu li se i tu svi svrstati u ,,isti koš“?
PEROVIĆ: Mogu da kažem da će Ozon uvijek biti vođen javnim interesom, a to je istina, pa shodno tome i javno iznostiti stavove, argumentovano i uz konkretne predloge kako, na što je moguće bolji način, upravljati prirodnim resursima i čuvati to pravo i za one koji dolaze. Kada se branite optužbama, jasno je da nemate potrebnu argumentaciju i da se osjećate ugroženim od iznošenja istine na vidjelo i tu nema prostora za bilo kakva opravdanja. Neko sam ko smatra da svako ko javno iznese neki stav treba da odgovara ukoliko svjesno ili nes(a)vjesno dovede javnost u zabludu i da to treba primjenjivati, shodno ,,težini“ onoga šta je rečeno ili vrijednosti onoga ko je to javno iznio. Tu razliku je neophodno prepoznati, jer nije pošteno isto kazniti nekog kome je dato povjerenje da štiti javni interes kroz namještenje u institucijama sistema i onog ko zbog ličnog profita, pa makar on bio i marketinškog karatera, pokuša izmanipulisati javnost. Moralo bi biti mnogo više sankcione politike i u medijima, jer onima koji manipuišu javnost ili pokažu neznanje, ne bi trebalo omogućavati prostor za to. Kao što kaže narodna poslovica ,,U svakom žitu ima kukolja“, pa ni NVO sektor u tome nije različit od drugih.
OZON portal: I tu je vrlo interesantan detalj. Kraj godine oblježila i informacija da je prisutan trend promjene statuta organizacija civilnog društva i da je preko 100 NVO dodalo u djelatnosti zaštitu životne sredine ili održivi razvoj. Šta je tu motiv, želja da se pomogne ostvarenje ustavne odrednice ekološke države, poveća konkurentnost u poslovanju ili nešto treće?
PEROVIĆ: Već sam prokomentarisao da je motiv potpuno nebitan i da je problem u tome što neko, ko uopšte ne shvata koliko je kompleksno baviti se životnom sredinom i klimatskim promenama, odlluči da postane konkurencija organizacijama koje godinama, pa i decenijama, pokušavaju uticati na odluke i politike u ovim oblastima. Nije tu, možda, toliko problematično ni to što će, siguran sam, doći do nelojalne konkurencije, naročito onim NVO koje su prepoznate po kritičkom pristupu, niti što će određeni krugovi donatora nastaviti da favorizuju svoje omiljene NVO bez obzira na nedostak rezultata, iskustva i znanja ili što će biti mnogo više prostora za opstukciju i manipulaciju javnosti. Po meni je ključni problem u nedostatku etičke svijesti i u civilnom društvu i što ovakvi trendovi potvrđuju tezu da se obično NVO osnivaju zbog finansijskog motiva, što je nama kao udruženju koje je osnovano sa prije svega humanim ciljem i koje je ostalo posvećeno onome zbog čega smo osnovani svih ovih godina, poražavajuće i nerazumljivo. Ipak, ne bih želio da neko pomisli da se plašimo konkurencije onih koji misle da mogu bti stručnjaci za sve i svašta, koji se vode isključivo finansijskim interesom, jer jednostavno to nije tako. Mi ne mjenjamo ,,statuse“, kako je ovaj trend promjene ili dopune djelatnosti više od 100 NVO, okarakterisao ministar održivog razvoja i turizma. Mi nećemo stvarati volontere i aktivniste kojima će jedini motiv za akciju biti putni troškovi ili dnevnice, nećemo imati ,,stajling“ poput onih NVO lidera/ki kojima je neostvarena želja da budu dio adminustrativno-estradno-partitokratskog državnog aparata, niti ćemo biti mjesto okupljanja onih koji ne vjeruju da može biti bolje i da je vrijedno žrtve boriti se za valorizovanje razvojnog potencijala ekološke države. Nećemo ni ćuteći prihvatati insinuacije i uvrede, od onih koji misle da to mogu plasirati bez dokaza, niti ćemo izbjegavati da se bavimo javnim politikama u oblastima našeg djelovanja. I bićemo sve aktivniji učesnik u procesu donošenja odluka iz oblasti životne sredine i klimatskih promjena i procesu evropskih integracija, jer smo spremni da znanjem i iskustvom doprinesemo javnom interesu. Uostalom, za mene je važna činjenica da je od preko 6.000 nevladinih organizacija koje su registrovane u Crnoj Gori, baš ,,Ozon“ jedna od onih koje su u mogućnosti da budu vidljive i prepoznate, da imamo dugotrajne kvalitetne odnose sa partnerima iz svih sektora i da planiramo nastaviti insistirati na agrumentovanom dijalogu i kulturnoj komunikaciji, čime se, siguran sam, utiče i na prevazilaženje nepotrebnih kriza u komunikaciji.
OZON portal: Da se vratimo aktuelnim i otvorenim ekološkim temama. Jasno je da Ozon ima poseban senzibilitet prema najugroženijoj životnoj sredini u Crnoj Gori, opštini Pljevlja i da zajedno sa Ekološkim društvom ,,Breznica“ kontinuirano držite pažnju javnosti u tom smjeru. Kako najiskrenije vidite šta je problem a šta je moguće i realno rješenje?
PEROVIĆ: Naravno da imamo posebnu brigu za građane Pljevalja, jer je njihovo zdravlje ugroženo posledicama aerozagađenja prije svega, ali i drugim ekološkim problemima i to se negativno odražava na sve segmente kvaliteta njihog života. Bilo bi licemjerno dopustiti da neko koristiti sopstvene interese i pokuša predstaviti da postoji veći ekološki problem od toga u Crnoj Gori, a nije da nije bio takvih pokušaja i to iz svih sektora, što je porazno. Zajedno sam se sa kolegom Mitrovićem, iz Ekološkog društva ,,Breznica“, zarekao da nećemo prestati javno pričati o ekološkim problemima u Pljevljima, sve dok tamo građani ne budu živjeli u zdravoj životnoj sredini, rasterećeni briga da li smiju bezbjedno boraviti na otvorenom i udisati vazduh. Kad pročitam ovo što sam napisao, naježim se, jer stvarno je porazno da je građanima Pljevalja uskraćeno onovno ljudsko pravo na život u zdravoj životnoj sredini i čist vazduh. Iskreno mislim da je velik problem u pasivnosti građana Pljevalja i njihovoj građanskoj neodgovornosti prema sopsvenom i zdravlju njihove djece, jer niko mi ne može objasiti zašto postoji ta decenijska ,,zavjera čutanja“, ko je i zašto nametnuo takav trend i zašto sem par hrabrih i odgovornih građana niko ne pokušava da razbije taj zloslutni muk. Da li to neka mentaliteska karakteristika tamošnjeg stanovništva ili je posledica izražene socio-ekonomske krize, moglo bi se polemisati, ali to ostavljam nekom drugom. Mene zanima samo da utičem da se ljudi izbore za svoja garantovana prava, da to urade na civilizovan način i da osjete radost življenja, kada uspiju u tome. Ovaj problem naravno nije isto što i uzrok, a to je potpuno je jasno višedecenijsko loše upravljanje svim resursima u Pljevljima. Ljudima je nametnuto da koriste ugalj tokom sezone grijanja, umjesto da im se obezbijedi da koriste električnu energiju putem toplifikacije urbanog jezgra, prostor je planiran katastrofalno, što svjedoči da je kotlina zatvorena sa svih strana i time sriječeno provjetravanje, a rudna bogatstva nekontrolisano korišćena i stvoreni profit centralizovan i iznošen iz lokalne zajednice, bez potrebnih povratnih investicija u infrastrukturu. E sad, pošto se zna i uzrok i problem, potpuno je jasno da jedino toplifikacija grada i korišćenje električne energije tokom sezone grijanja, jeste najvažniji korak za rješavanje problema aerozagađenja, kao i dok se to ne desi da se mora subvencionom politikom Vlade, uticati na promjene pogubnih navika, koje građani teško da mogu drugačije iskorijeniti iz prakse, jer niti je ekonomski niti kulturološki nivo takav da je to realno očekivati. Nema razloga ni jednog koji bi spriječilo odgovornu Vladu da to učini, ako znamo da je i Elektroprivreda Crne Gore, odnosno Termoelekrana, u državnom vlasništvu. Čini se da su i najvažniji donosioci odluka svjesni toga, jer od njih na ovaj naš predlog već treću godinu nema nikakvog konkretnog odgovora, pošto farsu od kratkoročnih i srednjoročnih mjera ne doživljavam kao ozbiljnu. Podsjetiču, kratkoročne mjere su bile subvencije za nabavku peleta i briketa, koji je u značajnoj mjeri kanalima sive ekonomije završavao u drugim opštinama poput Podgorice i Nikšića, dok je srednjoročna mjera izgradnja nove toplane na gotovo ista ,,prljava“ goriva, ne na električnu energiju, nerealizovana zbog banalnih razloga administrativne prirode na relaciji lokalna uprava – Ministarstvo održivog razvoja i turizma, čime je po meni izgubila i svaki smisao, ako ga je uopšte i bilo, jer je jasno da se tako neće riješti problem povećanih koncentracija suspednovanih čestica., koje su karakteristične za Pljevlja. I za kraj ove opservacije, najiskrenije se divim žrtvi koju je moj kolega Mitrović podnio svih ovih godina, hrabro se boreći za Pljevlja. Nadam se da će to i njegovi sugrađani cijeniti i ugledati se na njega, jer sigurno da mu treba njihova masovna podrška..
OZON portal: Malo i o malim hidroelektranama. Ozon smatra da to nijesu projekti koji se mogu svrstati u javni interes i zalaže se za presjek trenutnog stanja realizovanih i još nerealzovanih koncesija, Ono što je zanimljivo jeste da si u jednom saopštenju istakao da su male hidroelektrane velika opasnosnost za cjelokupno društvo, zbog ,,prljavih“ izakulisnih i u koje su uključeni razni interesni krugovi. O čemu se zapravo radi, zbog čega ovakvo upozorenje javnosti?
PEROVIĆ:Projekti malih hidroelektrana, uz čast izuzecima ako ih ima, trenutno odražavaju sve najgore osobine našeg društva, sve ono što svjesno ili nesvjesno ne želimo da vidimo i priznamo da je tu svuda oko nas. Nisam neko ko se plaši da priča o problemima, niti ličnim niti društvenim, pa sam zato smatrao da je profesionalno etički i lično moralno, upozoriti javnost da projekti malih hidroelektrana nijesu javni interes, da je to u suprotnosti sa istinom i zdravom logikom, te da ne treba da se problem svodi na lični nivo ili relaciju mještani – investitori, što je bila providna taktita onih krugova koji stoje iza odluke o davanju koncesija na naše rijeke i potoke u ovu svrhu. Na građanskom protestu u Beranama, koje je organizovala MZ Vinicka, rekao sam okupljenima da su rijeke vene našeg društva i da niko ne pristaje da mu se ,,pije krv na slamčicu“, već ako je daje radi to dobrovoljno, što očigledno nije slučaj sa projektima malih hidroelektrana. I istakao da nas ne zanima šta su se dogovorili Vlada i investitori, kao ni šta se dogovaraju investitori i mještani koji prađedovinu prodaju za par hiljada eura. Mi imamo dogovor sa našim rijekama i potocima, sa živim svjetom u njima, sa pitkom vodom koja teče, da ćemo ih čuvati i boriti se za njih i to je jedini dogovor koji nas interesuje, I imamo dogovor sa građanima ove zemlje koji žele sačuvati naša najveća bogatstva, a takvih ima na našu sreću u svim građanskim inicijativama čiji smo bili dio. Ako neko misli da je uspio staviti lični iznad javnog interesa, mislim da mora znati da je to samo privremeni veoma varljivi subjektivni osjećaj i da će siguran sam, doći vrijeme da će se shvatiti zašto smo upozoravali da je važno zaštiti naše rijeke i potoke a ne stavljati ih u cijevei Moram istaći, pošto smo i to imali u praksi, da su neki smatrali da ne treba učestvovati u procedurama procjene uticaja na životnu sredinu i to nam ,,nabijali na nos“, da smo učešćem u tim procedurama htjeli maksimalno zaštiti rijeke u slučaju da dođe do realizacije datih koncesija, nikako saglasiti se ili prihvatiti da je to dobro, jer bi bilo potpuno neodgovorno prepustiti obrađivačima i investitorima da sami određuju šta je potrebno uraditi u tom cilju.. Naravno i tu smo bili načisto da ima onih koji tako misle iz nerazumijevanja našeg posla i etike, ali smo prepoznali da se i to koristi kako bi se manipulisalo javnosti i prikrivali sopstveni motivi ili razlozi za odustajanje od borbe za rijeke. I zato je bitno da se shvati da mi imamo jedini važeći dogovor sa rijekama i potocima i da ćemo ih mi braniti i čuvati, bez obzira šta ko očekivao od nas kao ekoloških nevladinih organizacija, pošto ne mislim samo na Ozon , kad obrazlažem ovu problematiku.
OZON portal: Nijeste ćutali ni kada se radi o devastaciji rječnog korita ,,Suze Evrope“ rolikom realizacije trase autoputa Bar-Boljare, pa ste podržali Mrežu za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) u inicijativi da se javnost upozna sa rezultatima monitoringa životne sredine, što je definisano predmetnim elaboratima procjene uticaja na životnu srredinu i zbog toga zajedno sa kolegama podnijeli inicijativu za kontrolno saslušanje ministara održivog razvoja i turizma i saobraćaja i pomorstva. Šta se tu dešava?
PEROVIĆ: Potpuno je jasno da su kolege iz MANS-a sa pravom ukazale na nepravilnost u radu nadležnih insitucija i otvorili pitanje odgovorosti za prikrivanje podataka o kvalitetu životne sredine, koji moraju biti javni, jer su garantovani Ustavom, čitavim nizom važećih zakona i potvrđenih međunarodnih ugovora. I tu nema sumnje da kao civilni sektor moramo istrajati da to iznesemo do kraja i obezbjedimo građanima Crne Gore, ono što su garantovana prava. Što se tiče inicijative za kontrolno saslušanje, koju smo zajedno sa kolegama iz Breznice, Green Home-a i Centra za zaštitu i proučavanje ptica podnijeli resornom skupštinskom odboru, za sada nemamo nikakvih pozitivnih pomaka, čak potpuno suprotno. Dobili smo poziv za konsultativno saslušanje, na koje smo se pojavii kolega Mtrović i ja u dogovoreno vrijeme, ali je to odloženo bez ikakvog objašnjena zvaničnog ili nezvaničnog, što dovoljno govori o ozbiljnosti ovog skupštinskog tijela. Inače, poslednjeg radnog dana prethodne godine tražili smo Zahtjevom o pristupu inormacijama od resornog Ministra Radulovića, izvještaj komisije koju su činili eksperti UNESCO i IUCN u kome se, između ostalog, trebalo osvrnuti i na uticaj izgradnje autoputa na status zaštite rijeke Tare, pa ćemo shodno ishodu zahtjeva informisati javnost i o tome i dati stav.
OZON portal: Kraj godine za Ozon, upravo je obilježila nagrada, ako se tako može formulisati, na Pivarinom konkursu za projekte NVO koje se bave zaštitiom životne sredine, gdje ste po drugi put imali bili najbolji. Možete li biti zadovoljni ostvarenim u 2018-toj, kada je rad udruženja u pitanju?
PEROVIĆ: Sad sam tek siguran da je neograničenost dužine odgovora, jedina razumljiva opcija, jer svakako ne bih mogao ukratko predstaviti sve što smatram da je bitno za ovaj intervju. Kraj godine jesu obilježile nagrade, ne samo obezbjeđivanje finansijske podrške nikšićke Pivare ,,Trebjesa“ za realizaciju projekta ,,Otpad i budućnost“, kroz VII konkurs za projekte NVO koje se bave zaštitom životne sredine, već i nagrade našim partnerima Coca-Cola HBC Crna Gora i Amplitudo d.o.o., koje je im je dodjelila Unija poslodavaca Crne Gore u kategoriji ,,Briga za životnu sredinu“ , a kojima je doprinijela realizacija projekata ,,Uhvati čist talas“ i ,,Moje drvo.me“, koje smo partnerski pripremali i realizovali tokom 2018-te. Projekat ,,Uhvati čist talas“ je realizovan u Budvi, na preko 30 lokacija na plažama i ugostiteljskim objektima, a uz Coca-Cola HBC Crna Gora, uključeno je još 7 institucionalnih partnera sa državnog i lokalnog nivoa i lokalna NVO ,,Eko centar Budva“, čiji su promoteri dali značajan doprinos terenskoj realizaciji, koja je na kraju rezultirala sa preko 90 tona selektivno sakupljenog ambažanog otpada, koji je dat na reciklažu. Otvorena platforma ,,Moje drvo.me“ razvijena je u saradnji sa mladom uspješnom IT firmom ,,Amplitudo“, koja je uradila i donirala prateće android i IOS aplikacije Glavnom gradu Podgorica, čime je dodatno konkretno dokazala društvenu odgovornost i posvećenost cilju projekta a to je unapređenje urbanog zelenila i aktivno učešće građana u prilagođavanju i ublažavanju efekata klimatskih promjena i aerozagađenja. I u ovom projektu akcenat je na međusektorskoj saradnji uz otvorenost za sve koji žele da se uključe u ovaj humani poduhvat Kao nagradu doživljavamo i sve veću popularnost i posjećenost koju ima najveći crnogorski muzički festival ,,Lake fest“, koji se organizuje već osam godina u neposrednoj blizini Krupačkog jezera u Nikšiću, gdje partnerski učestvujemo u pripremi i realizaciji ekološkog programa festivala. Ovdje bih izdvojio partnestva sa Pivarom ,,Trebjesa“ u realizaciji kampanje ,,Rock&Recycle“, koja ima izuzetan uspjeh i odziv posjetilaca festivala. I ove godine je skupljeno oko 20.000 otpadnih plasičnih čaša, koje su vješte ruke našeg prijatelja akademskog vajara Marka Petrovića Njegoša pretvorile u jedinstveni eksponat u obliku pastrmke, koja uz eksponat Vidre, urađenog od istog materijala sakupljenog godinu ranije, predstavlja ostvarenje koje će sigurni smo izazvati divljenje svih koji budu u prilici da ih vide. Na Lake festu, kao i na drugim festivaima koje smo podžali prošle godine a to Party bus, koji organizju naši prijatelji iz NVO ,,Sinteza“, zatim Moto fest i North fest u Beranama, Buk festu u Šavniku, učestvovali smo sa dugogodišnjim partnerima iz međunarodne kampanje ,,Svaka limenka se računa“, čime je nastavljena uspješna saradnja i sakupljen značajan broj limenki, koje su predate reciklerima. Ponosni smo što smo sarađivali sa Ekološkim pokretom ,,Donja Bukovica“ u brobi za rijeku Bukovicu na kojoj se planira iygradnja dvije male hidroelektrane i prijateljstvima ostvarenim kroz tu saradnju. Uopše, mnogo sam ponosan na naša partnerstva i prijateljstva sa onima sa kojima sarađujemo svih ovih godina. Želio bih da i drugi slijede recimo primjer saradnje Ozona i Ekološkog društva ,,Breznica“, najaktivnije i najstarije ekološke nevladine organizacije iz Pljevalja, sa kojom smo po četvrti put na samom kraju prošle godine organizovali građansku akciju u Pljevljima, sa ciljem alarmiranja nadlženih, ali i građana u vezi višedecenijskog problema aeroyagađenja u toj opštini.
Ponosni smo i na pozitivan i uspješan bilans u poslovanju Parka prirode ,,Piva“ , gdje učestvujem u radu Savjeta, već drugi mandat, koji je prezentovan i kroz završni izvještaj za 2018-tu godinu. Kao nagradu doživljavam rekordni broj medijskih izvještaja o našim aktivnostima u toku prošle godine, kao i trend povećanja zainteresovanih pratilaca na društvenim mrežama. Kao posebnu nagradu u 2018. godini, doživljavam projekat ,,Jačanje kapaciteta Ekološkog pokreta Ozon“, podržanog kroz program ,,De Facto razvoj – Podrška rastu i liderstvu organizacija civilnog društva“ kojeg realizuje Fond za aktivno građanstvo (fAKT) a finansira Evropska Unija u okviru IPA programa za razvoj civilnog društva 2016 , koji nam je omogućio da se bavimo sopstvenim razvojem i koji smo iskoristili da unaprijedimo kapacitete za upravljanje ljudskim resursima, aktivno učešće u poglavlju 27, bolje razumijevanje upravljanja otpadom u kontekstu cirkularne ekonomije, osnovnim pojmovima ekološke psihologije, da dobijemo i lansiramo modernu android aplikaciju, unaprijedimo komunikacionu strategiju i uradimo istraživanje o mogućnostima za obavljanje privredne djelatnosti. Nagrada je i veliko povjerenje u naše servise za podršku građanskih inicijativa. prije svega u Arhus centar Nikšić, koji je već sedam godina mjesto u kom svi zainteresovani mogu dobiti čitav niz besplatnih usluga savjetodavno–tehničko-logističke prirode, kao i mogućnost korišćenja stručne literature i prostora, Takođe, veliki broj prijava građana preko našeg online aplikacije Ekoskop, prepoznajemo kao nagradu za našu posvećenost i želju da budemo dio rješavanja ekoloških problema. Na sanom kraju godine upravo smo tim modelom, riješili problem divlje deponije opasnog otpada na Vrelima Ribničkim, što je takođe za nas nagrada, naročito jer su nadležne institucije i inspekcije na lokalnom i državnom nivou, odreagovale efikasno, konkretno i imale konstruktivan i korektan pristup u komunkaciji.
Puno smo radili, imamo konkretne, vidljive i mjerljive idikatore uspješnosti i socijalnog uticaja, imamo definisane i strateške i konkretne planove za sledeći period, imamo nove članove i nove ideje, bilo nas je svuda gdje smo smatrali da treba da budemo i to mi daje za pravo da budem zadovoljan ostvarenim u 2018-oj godiini. Ipak najponosniji sam što su svi osnivači organizacije, kao i naše porodice i tokom 2018-te bili tu uz nas, i oni stariji i oni najmlađi, što vjeruju u ono što je Ozon pokrenuo i što smo zajedno dokazali da možemo stvoriti nešto kvalitetno sa naše nikšićke ulice i to prenijeti i u druge opštine.
OZON portal: Insistiraš u odgovorima na važnosti partnerstava, naročito u međusektorkom kontekstu, pa kako bi ocijenio sa kim ostvarujete najbolju saradnju, a sa kim to ne ide onako kako bi u Ozonu željeli?
PEROVIĆ: Imamo sreću da smo, u prethodnih 12 godina, uspjeli ostvariti konkretnu saradnju sa preko 200 institucija iz različitih sektora, institucija sistema sa državnog i lokalnih nivoa, privrede, politike, međunarodnih i regionalnih organizacija, univerzitetske zajednice, medija, nevladinih organizacija, javnih ustanova i preduzeća, pa volim da mislim da podjednako dobro sarađujemo sa svim sektorima i uz to podstićemo na međusektorsko djelovanje. Ne bih da se ovo tumači da odgovaram kao političar, ali iskreno vjerujem da imamo razloga za zadovljstvo ostvarenim, isto kao što imamo i obavezu da to kontinuiramo unapređujemo konkretnim dorpinosom i posvećenošću. Bilo bi nepošteno izbjeći reći da ima problema, ali to je vjerujem prisutno kod svih koji imaju zajedničke aktivnosti, pa je i suština raditi na njihovom prevazilaženju. Trenutno, primjećujemo da je veliki problem u nedostatku uvažavanja u komunikaciji na realiciji Vlada, naročito resorno Ministarstvo održivog razvoja i turizma sa nevladinim organizacijama koje su prepoznate kao relevantne u oblastima životna sredina i klimatske promjene i da to utiče na sve one koji imaju demokratski kapacitet i uvažavaju kulturu argumentovanog javnog dijaloga. Ali i za to imamo rješenje, koje će već posle trenutnog zatišja zbog praznika, biti itekako vidljivo u javnosti.
OZON portal: Praznici, neradni dani, OK:) još jedno pitanje za kraj, logično i čini se neizbježno. Planovi za 2019-tu , na čemu će biti fokus, šta će biti izazov a šta prepoznajete kao rizik, da ne kažem prijetnju?
PEROVIĆ: Poznato je da se brzo umorim od praznika i da volim da radno praznikujem, kad god za to imam priliku, pa i ovaj razgovor doživljavam kao zadovoljstvo, naročito jer je namjenski rađen za naš portal. U 2019-oj godini sve svoje aktivnosti ćemo usmjeriti na što veće interesovanje javnosti za aktivno učešće u procesima donošenja odluka i realizaciji strateških i akcionih planova iz oblasti životne sredine i klimatskih promjena i ojačati segment koji prati rad nadležnih institucija na državnom i lokalnom nivou. Planiramo da zajedno sa kolegama obiđemo što više opština u Crnoj Gori, ostvarimo interakciju sa što više građana i saradnju sa što više institucija iz sve tri grane vlasti, kako b dali konkretan doprinos procesu pregovora kroz poglavlje 27. Plan je i da uključimo što više članstva u aktinosti udruženja i da budemo inovativni i kreativni u najvećoj moguoj mjeri. Kao izazov vidim sve veću potrebu ignorisanja pojedinaca koji pokušavaju spletkarenjem i manipulativnim metodama diskreditovati ono što rade nevladine organizacije koje su javno prepoznate kao relevantne i aktivne. Ne zbog izbjegavanja sučeljavanja, već zbog uštede i racionalnijeg korišćenja vremena i resursa u dobre svrhe. Što se tiće rizika , svakako da je najveći rizik a i prijetnja, životna sredina u kojoj radimo i živimo, a koju karakteriše izražena politička i socio-ekonomska kriza, sa čime se svi moramo nositi i suočavati i zbog čega je poslovni ambijent daleko od idealnog.
OZON portal: Nešto za kraj, ako smo propustili neki bitan detalj ili smatraš da je nešto važno poručiti javosti? Ili ćeš kao na svom blogu da završiš sa nekom omiljenom pjesmom?
PEROVIĆ: E sad, kao da imam izbora:) Pjesma za kraj, naravno, Nikšićki bend ,,Punkreas“ i ,,Bolji svijet“. Mada bi mogao i ,,Nije kraj„, da nije vrijeme praznika:) Ovako ćemo u optimističkom duhu pozdraviti sve koji nas budu čitali, uz želju da 2019-ta bude svima takva:)
