Detalj sa regionalne akcije ,,Balkan zahtijeva čist vazduh“ (Foto Luka Zeković, Vijesti)
„Ko na brdu ak’ i malo stoji, bolje vidi no onaj pod brdom“, rekao bi Njegoš. Mi u Crnoj Gori okruženi smo brdima. I planinama. Ali, to nam nažalost ne poboljšava „dioptriju“. A valjalo bi. Zaista. Makar malo. Samo koliko da bolje vidimo „male“ probleme oko nas. I to ozbiljne!
Uvijek mi je bilo zanimljivo kako se mi u Crnoj Gori bavimo svačim, samo ne onim što treba!
Kada se prije mjesec dana u medijima pojavio podatak da su u vazduhu povećane količine PM10 i PM2,5 čestica, svi su bili iznenađeni. Kao da se to do sada nikada nije dogodilo. Ekološki osviješćeni građani su alarmirali javnost. Mediji su reagovali. Postignut je bar neki uspjeh. Odnosno, Agencija za zaštitu životne sredine počela je objavljivati dnevne izvještaje o stanju kvaliteta vazduha.
Kada je prva informacija o stanju vazduha objavljena u medijima, društvene mreže su preplavili statusi, komentari i „mimovi“… Svi oni koji ne razumiju i ne uzimaju za ozbiljno tu problematiku su ispali „legendice“. To je ono što na najbolji način potvrđuje onu staru da je „svake priče dva dana“. Ali i onu da ako želiš da ispadneš „pametan“, posprdaj se na račun neke ozbiljne životne teme.
Problem aerozagađenja na Balkanu ne datira od juče. Sa tim se suočavamo gotovo svake godine, naročito u toku sezone grijanja. Ono što mnogo više zabrinjava od količine PM10 i PM2,5 čestica u vazduhu jeste neodgovornost institucija i pojedinaca, prema životu i zdravlju građana. Onih institucija i pojedinaca koji su dužni da se prema ovom problemu odnose na odgovoran i profesionalan način.
Prije neki dan održan je performans ispred Skupštine Crne Gore, u organizaciji regionalne inicijative „Balkan zahtijeva čist vazduh“. Performansi su održani i u još devet gradova Zapadnog Balkana. Poslata je poruka donosiocima odluka na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou da smo ujedinjeni u borbi za očuvanje najosnovnijeg ljudskog prava. Prava na čist vazduh! Takođe, i da zahtijevamo neodložno djelovanje u pravcu poboljšanja kvaliteta vazduha, kako bi se spriječile nesagledive posledice po zdravlje građana.
Da je sreće, tu noć je na ulici trebala biti minimum 1/3 stanovnika Crne Gore. Ulice i trgovi trebali su biti preplavljeni slobodnim građanima, koji su se samoorganizovali u borbi za svoje osnovno ljudsko pravo. I potrebu! Vazduh je svima nama potreban. Od njega nam zavisi život. Svi mi, bez obzira na naciju, religiju, ideologiju i pol udišemo isti vazduh. Ali, građani Crne Gore ipak više vole da se neko drugi bori za njih. Toliko o našoj ekološkoj svijesti. I savjesti.
Mada, vazduh možda i nije toliko bitan. „Ajde, pušti bogoti, ima ga dosta na ovu ariju.“ Ima prečih tema. I problema.
Eto tako. Sjedim upravo u Hitnoj. Kišno veče. Nedelja je. Čekalište prepuno ljudi. Čestice PM10 i PM2,5 su mnogo iznad dozvoljenih vrijednosti. Al’ neka, od vazduha se ne živi. Izgleda.
Milovan Marković
PR Ekološkog pokreta „Ozon“
