Nažalost, ne možemo da obradujemo Crnogorce pričom o dobrom plasmanu nekog našeg sportiste. Riječ je o plasmanu koji brine. Pljevlja su već godinama na listi gradova sa najvećim zagađenjem vazduha u Evropi
Nestaju lišajevi sa stabala u gradskom parku u Baru, foto:autor teksta
Prvi put sam prije nekoliko godina sa pažnjom slušala priču o zagađenju kada sam čula u školi da je u Baru nekoliko sedmica bila povećana koncentracija PM 10 čestica u vazduhu. Međutim, kao i mnogi drugi, zaboravila sam na to. Nedavno je moju pažnju privukla izjava profesorice biologije da “nestaju lišajevi sa stabala u gradskom parku”.
Kako znam da su lišajevi najbolji indikatori kvaliteta vazduha (odumiru nakon što količina štetnih materija postane toksična, jer nemaju mogućnost izlučivanja takvih materija iz tijela), odlučila sam da posvetim pažnju pitanju zagađenja vazduha u Baru i Crnoj Gori. Listajući mjesečne izvještaje Agencije za zaštitu životne sredine Crne Gore za period 2015– 2019.godine, donijela sam nekoliko zaključaka:
– Bar se povremeno suočava sa problemom zagađenja vazduha, a naročito je to bilo par mjeseci tokom 2015. i 2016. godine kada je bila povećana koncentracija čestica PM 10 i PM2.5;
Ilustracija veličina čestičnih materija u odnosu na dlaku i zrno peska
– Nestanak lišajeva sa stabala u gradskom parku vjerovatno nagovještava da će neka nova mjerenja zagađenosti da ukažu na pogoršanje kvaliteta vazduha u Baru;
– Pljevlja imaju najveću stopu zagađenja vazduha u CG;
– Nije dovoljno samo da čujemo podatak da je u Pljevljima zabilježeno povećano zagađenje u trajanju od 20 ili 25 dana na mjesečnom nivou, već treba da obratimo pažnju na intenzitet tog zagađenja. Uvidom u pomenute izvještaje se uočava da je intenzitet zagađenja određenim danima i do osam puta veći od dozvoljenog .
Srednje dnevne vrijednosti suspendovanih čestica PM10, Pljevlja, decembar 2018.
Koliko god sam postala zabrinuta za stanje u Baru, tek sada sam razumjela kako to izgleda i koliko je teško živjeti u Pljevljima i nositi u sebi sve posljedice takvog zagađenja životne sredine. Ako znamo da je u Pljevljima od 120 – 160 dana godišnje povećan stepen zagađenja vazduha, a da su dozvoljena vremenska prekoračenja na nivou godine do 35 dana, onda moramo da se zabrinemo za ljude koji žive u takvom ambijentu već decenijama. Inače, ljekari savjetuju da u danima povećanog zagađenja građani, a naročito djeca, stariji ljudi i hronični bolesnici ne treba da borave na otvorenom, uz preporuku da se izbjegavaju teži fizički napori. Prostije rečeno, Pljevljaci nemaju elementarne uslove za život i rad gotovo pet mjeseci godišnje. Ako je takvo stanje, onda se dovodi u pitanje mogućnost Drzave da građanima Pljevalja omogući neke elementarne preduslove za život definisane Ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih Nacija. Pomenula bih:
– cilj 7 -“Pristupačna energija iz čistih izvora”, koji sugeriše da električna energija bude fizički i ekonomski dostupna svim kategorijama, i
– cilj 11 – “Održivi gradovi i zajednice”, gdje se govori o smanjenju zagađenja i obezbjeđivanju kvaliteta vazduha.
Kada se iznijetim podacima doda i upozorenje iz naslova, odnosno činjenica da Svjetska zdravstvena organizacija i brojne druge ekspertske organizacije ukazuju na Pljevlja kao jedan od najzagađenijih gradova u Evropi, onda su građani Pljevalja u velikom problemu.
Ekpertske analize ukazuju na više uzročnika takvog stanja u Pljevljima:
– Nepogodne vremenske prilike u pljevaljskoj kotlini i odsustvo vjetra i padavina,
– prisustvo industrijskih kapaciteta (termoelektrana i rudnik uglja),
– korišćenje čvrstih goriva za grijanje domaćinstava i kolektivnih prostorija.
Građani Pljevalja upiru prstom na višedecenijski negativan uticaj rudnika uglja i termoelektrane, ali razumiju da je dodatni problem i navika korišćenja čvrstih goriva u domaćinstvima. Kažu da to nije od hira već od nužde. Naime, troškovi grijanja su znatno viši kada se odlučite za električnu energiju. Takođe, ukazuju na veliki odliv stanovništva u protekloj deceniji i na izraženo povećanje broja oboljelih od kancera i plućnih bolesti.
Iz Instituta za javno zdravlje CG upozoravaju da zagađenje vazduha predstavlja jedan od najznačajnijih rizika po zdravlje koji ugrožava sve kategorije stanovništva.[1]
Radio Slobodna Evropa izvještava, 31.jula 2019.godine, da su Pjevlja grad bez pluća. Slično pišu ugledni svjetski mediji (The Guardian).
Glas građana Pljevalja protiv zagađenja (vazduha, zemljišta i vode) već dvije decenije najbolje kanališu aktivisti NVO Ekološko društvo “Breznica”. Njihov predsjednik Milorad Mitrović je često prisutan u medijima i uporno govori o teškom položaju građana, o zagađenjima različith oblika i velikog intenziteta, ukazuje na industrijsko zagađenje i nemar odgovornih koji ne primjenjuju postojeća zakonska rješenja, ne kažnjavaju zagađivače i malo čine da riješe ekološke probleme.[2]
Sa druge strane, iz Rudnika uglja i Termoelektrane kažu da nisu zagađivači, a odgovorni u Opštini Pljevlja i Vladi CG saopštavaju da čine što mogu.
Razmišljajući o ovome, odlučila sam da pitam vršnjake u Baru o problemu zagađenja životne sredine, u pokušaju da razumijem da li smo svjesni problema sa kojim se suočavamo.
Anketa je obuhvatila 115 učenika barske Gimnazije “Niko Rolović” (59 učenika prvog razreda i 56 učenika četvrtog razreda).
Izdvojila sam odgovore na nekoliko pitanja:
- Da li je Crna Gora zaista ekološka država ili je to još uvijek samo deklarativno?
Prvaci su sa 61% odgovorili da je to realno stanje, a samo 18% maturanata smatra da je to zasluženi status.
- Koji je najzagađeniji grad u Crnoj Gori?
Među prvacima je bilo 78% onih koji su odgovorili Pljevlja, a među maturantima je bilo 91% sa tačnim odgovorom.
- Da li ste zabrinuti za stanje životne sredine u Baru?
Među prvacima je 46% zabrinuto, a među maturantima 69%.
- Da li se u javnosti dovoljno govori o problemima zagađenja životne sredine?
Prvaci su odgovorili potvrdno sa 29%, a među maturantima samo 9% smatra da je to dovoljno.
Na osnovu prikupljenih i analiziranih podataka, na osnovu razumijevanja upozorenja koja dolaze sa renomiranih adresa, te nakon obavljene ankete, jasno je da postoji zagađenje vazduha i ostalih segmenata životne sredine u Crnoj Gori, da o tome mora da se više govori i da se traži hitna akcija građana i nadležnih državnih organa. Naročito je taj problem prisutan u Pljevljima i ozbiljno ugrožava kvalitet života.
Nemamo vremena za čekanje.
Tara Miranović
Tekst je nagrađen prvim mjestom u kategoriji 16-19 godina na nacionalnom konkursu „Mladi ekoreporteri“.
