Smeće ne bacam na ulicu. Ni u more. Ni u rijeku. Ni kroz prozor automobila. Ni sa balkona, kao neki u Zagoriču, tamo gdje stanuje jedna Milica. A ni moj komšiluk na Starom i Koniku nije nekad bolji, ali hajde.
Foto: Damira Kalač
Smeće bacam u kese. One iste kese koje dobijem u marketima, u kojima svaki artikal spakuju posebno. Kesa nema da fali. Često odmahnem rukom na kasi i kažem „možete ovo spakovati u jednu“, jer ne vidim zašto jedna pasta za zube, konzerva hrane za pse, pakovanje pirinča, ajvar i jogurt ne bi mogli biti u jednoj, umjesto u pet kesa?
Kese odlažem u kontejnere. U naselju nemam one za selektivno odlaganje otpada.
Selektivno odlažem limenke, samo na poslu. Jer smo nedavno dobili kutiju za selektivno odlaganje.
Nisam ja najbolji primjer nekoga ko bi trebalo da vam drži slovo o pravilnom odlaganju otpada. Ali, stari televizor, radio i kompjuter sigurno neću ostaviti pored kontejnera. Ili ponijeti recimo na Ćemovsko.
Neću srušiti pola kupatila u kući, jer mijenjam pločice, pa šut i drugi otpad odvesti kakvim kolicima – opet na Ćemovsko. Ili prosuti niz kakvu rijeku da ga voda nosi u naše plavo more.
Građevinski šut i zemljani iskopi se odlažu na odlagalištu Mojanski krst. Posebne vrste otpada možete odnijeti u neko od reciklažnih dvorišta – u Ulici Iva Vizina na Zabjelu i Bulevaru Mihaila Lalića u Tološima. Postoje i dva privremena odlagališta za biljni i kabasti otpad u Piperskoj ulici u Zagoriču i na Koniku, u Ulici Mara Mašanovića.
Građevinski otpad na Ćemovskom, Foto: Damira Kalač
Srećni Podgoričani! Oni znaju kud sa otpadom. Pa svejedno šut isporuče na Ćemovsko…
Aleksandar Perović iz Ozona kaže da Mojanski krst nije dobro rješenje za odlaganje građevinskog otpada. I da za velik broj različitih vrsta otpada nema uređenog sistema odlaganja ili preuzimanja.
„Većina otpada koji se stvara svakodnevno završava na sanitarnoj deponiji – tu mislim na miješani komunalni otpad koji odlažemo u namjenskim kontejnerima ili reciklažnim dvorištima. Postoje i lokacije koje se koriste za odlaganje građevinskog otpada, mada je riječ o neadekvatnom rješenju. Otpad od Zelenila završava takođe u dijelu deponije, kao i otpadne gume. Postoje i posebne posude za recimo garderobu. Elektronski otpad se odvozi po pozivu, odnosno preuzima direktno. Ili ga možete odnijeti u neko od reciklažnih dvorišta. Ipak za veliki broj različitih vrsta otpada nemamo uređen sistem odlaganja ili preuzimanja“.
Građani nisu dobro informisani
Perović dodaje i da građani nisu adekvatno i kvalitetno informisani ni edukovani o odlaganju otpada.
„Ne postoji komunikaciona strategija. Iako se nizak nivo kulture kada je selektivno odlaganje otpada može posmatrati i kao posljedica ukupnog kulturnog posrnuća društva koje je drastično promijenilo kriterijume vrijednosti, na osnovu poznavanja stanja na terenu i komunikacije sa građanima, smatram da nije dovoljno rađeno na informisanju o ovoj problematici. Imao sam više puta priliku da se susretnem sa situacijama kada građani žele da otpad odlože na odgovarajuće mjesto ali toga jednostavno nema“.
Rekoh već – srećni Podgoričani – oni imaju kud sa otpadom. U većini crnogorskih opština nema reciklažnih dvorišta. To je naučna fantastika!
„Većina opština nema adekvatne lokacije ni za jednu vrstu otpada, već se otpad odlaže na neuređenim smetlištima koja su često u neposrednoj blizini površinskih ili podzemnih voda, pa i izvora pitke vode. To dovoljno govori kakva se poruka šalje građanima. Kako neko ko svjesno krši zakone može javnosti držati moralne ili bilo kakve druge lekcije?“
Većina opština, dakle, nema uređen sistem upravljanja otpadom i kod njih sve završava na lokacijama koja se koriste kao gradska smetlišta.
„Iako je Zakonom o upravljanju otpadom zabranjeno miješanje različitih vrsta otpada u praksi se to ne poštuje“, kaže Perović.
Crna Gora reciklira samo 2,5 odsto otpada
Crnogorski otpad, onaj koji se nekim čudom selektuje, ide dalje, jer u Crnoj Gori, prema njegovim riječima, prerada otpada nije dovoljno razvijena. Crna Gora reciklira tek 2,5 odsto otpada. Malo da ne može manje, kažu u NVO sektoru…
Da li među otpadom koji sakupljamo postoji neki koji bi država mogla da reciklira i šta bi se postiglo time?
„S obzirom na to da nemamo pouzdane podatke o generisanim količinama i sastavu otpada, teško je praviti projekcije koja bi vrsta bila naročito zanimljiva ali sigurno je da treba ozbiljno razmišljati o tome i stvarati povoljan ambijent za ulaganja u reciklažu“, kaže Perović.
Sa izložbe Marine Litter (Morski otpad), Foto: Damira Kalač
A može li CG da zaradi od izvoza otpada?
„Naravno da može, jer otpad je sirovina koja ima tržišnu vrijednost. Mislim da i građani trebaju biti edukovani i informisani u tom pravcu, uz različite vidove stimulacije i podsticajnih mjera. Kada otpadom upravljate na pravilan način, cjelokupna zajednica ima benefite. Nadajmo se da ćemo kao društvo to prepoznati i primijeniti što prije“.
Nego, ne pitah te, a gdje ti bacaš svoje smeće?
PS: Ukoliko imate staru garderobu koju planirate da bacite, ako živite u Podgorici, možete je odložiti u neku od posuda za garderobu u gradu. U drugim opštinama, staru garderobu ponudite Crvenom krstu.
