Uticaj globalnih procesa kao što su klimatske promjene osjeća se na cijeloj planeti, pa i u Crnoj Gori.
Izrazite vremenske promjene, koje su u poslednje vrijeme izražene u Crnoj Gori, nesporan su dokaz da se ovoj problematici mora pristupiti sa velikom ozbiljnošću i uključiti najreferentnije institucije i pojedince u pronalaženje odbranbenih mehanizama.
Činjenica da Crna Gora sa svojom industrijom nije u fokusu kada je uticaj na globalne klimatske promjene u pitanju, nikako ne umanjuje njen značaj u dijelu odgovornosti za ublažavanje posledica tog nezaustavljivog procesa.
Poslednja dešavanja sa poplavama u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Makedoniji, pokazala su da je regionalni pristup jedini ispravan i da su države pojedinačno praktično nemoćne da se izbore sa ozbiljnim posledicama koje izazivaju takve pojave.
Iako se često pokušava umanjiti odgovornost država u razvoju, gdje spadaju sve zemlje našeg regiona, očigledno je da mora postojati jasna vizija kako ublažiti posledice klimatskih promjena i na koji način postupati u slučaju elementranih nepogoda i vanrednih situacija, koje se sve češće dešavaju na ovim prostorima.
Kvalitet života sadašnjih i budućih generacija ugrožen je i pogrešnim odlukama koje su imale politički karakter, pa je stoga pod hitno potrebno zaustaviti dalju devastaciju prostora, prenamjenu poljoprivrednog zemljišta, nekontrolisanu sječu šuma, ugrožavanje vodotoka i zagađenje izvorišta.
Imajući u vidu da je Crna Gora Ustavom deklarisana kao ekološka država, da je održiv razvoj prepoznat kao dominantna smjernica za budućnost, dodatno obavezuju donosioce odluka da prilikom planiranja i programiranja uzmu u obzir globalne procese i trendove i njihov uticaj na životnu sredinu i zdravlje ljudi.
Posledice globalne ekonomske krize, koje se osjećaju u svim zemljama regiona, ne smiju biti opravdanje za izostanak regionalnog dijaloga na temu klimatskih promjena, već upravo suprotno treba da budu motiv za unapređenje saradnje i zajedničke aktivnosti.
Međunarodni ugovori koje su potpisale zemlje regiona kao što su Okvirna konvencija Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (UNFCCC) i Kjoto protokol, za zemlje u razvoju predviđaju čitav set istih mjera kao i za sve potpisnice.
Tako je i Crna Gora u obavezi daprikuplja relevantne informacije, izrađuje i organima UNFCCC-a podnosi nacionalne izvještaje uključujući i Nacionalne inventare emisija gasova sa efektom staklene bašte , da razvija Strategije za ublažavanje klimatskih promjena i Strategije adaptacije na izmijenjene klimatske uslove, da sarađuje u klimatskim osmatranjima, istraživanjima i transferu tehnologije, kao i da unapređuje programe obrazovanja i jačanja svijesti javnosti.
Sve ovo ukazuje na potrebu ozbiljnog sistemskog pristupa i odgovoran odnos cjelokupne zajednice, što do sada nije bilo na dovoljnom nivou, kako u Crnoj Gori, tako ni u zemljama regiona.
U susret novom globalnom sporazumu koji bi trebalo da se desi 2015. godine u Parizu, potrebno je inicirati argumentovani javni dijalog uz aktivno učešće zainteresovane javnosti u procesu donošenja odluka i javnih politika iz oblasti životne sredine i klimatskih promjena i u najvećoj mogućoj mjeri potencirati regionalni pristup, kao najperspektivniji i najefkasniji za zemlje regiona.
Takođe, veoma je važno raditi i na lokalnim akcionim planovima u ovim oblastima, uz uvažavanje mišljenja stručne i laičke javnosti, koji bi pratili regionalne strategije, odnosno uzeli u obzir smjernice i raspoložive resurse iz dokumenata većeg nivoa.
