Dr Marija Đurović, ginekološkinja , zaposlena u Kliničko bolničkom centru iz Podgorice, dobitnica je nagrade za najljubaznijeg zdravstvenog radnika/cu u Crnoj Gori, na javnom konkursu koji je raspisan u okviru Fonda Majka Savica.
Doktorica Đurović nagrađena je sa 1.000 EUR, a prenosimo djelove teksta kojom su je kandidovale njene pacijentkije, kako bi podijelili osjećaj zadovoljstva zbog postojanja ovakvih profesionalaca u našem zdravstvenom sistemu.
,,S doktoricom sam se slučajno srela na rutinskom pregledu. Moram reći da sam bila malo razočarana zbog promjene doktrorice. Dr Marija je na prve rečenice taj moj unutrašnji nemir odagnala. Jasna, prijatna, ljubazna, ali ima i autoritet. Na redovnim pregledima, iako nijesam iz te struke, shvatih da Marija ima i znanje i strpljenje da sve lijepo objasni pacijentu. Tako me lijepo navede da budem odgovornija za svoje zdravlje, što baš nije bilo lako jer sam se vodila maksimom: Dobro je kad ne boli. I stvarno ništa nije boljelo, a u stomaku su mi rasla tri tumora za koja ne bih znala da nijesam redovno dolazila na kontrole. Tad upoznajem njen dio ličnosti za koji sam mislila da postoji samo u Hipokratovoj zakletvi kod većine doktora (na žalost, dosta ih upoznah). Marija je, iako nije bila u smjeni, iako nije kod koga imala ostaviti svoje dijete, došla s djevojčicom u bolnicu da bi mi uzela briseve. Požrtvovano, zar ne? Istog trena kada je vidjela prisustvo tumora kontaktirala je svog kolegu da čuje i njegovo mišljenje. Odsustvo sujete, zar ne? Prisustvo velikog stepena odgovornosti, zar ne?
Ljude kao što je Marija treba njegovati i čuvati!
Želim samo reći da dr Marija nije moja rođaka, ni prijateljica, da sam ja njena pacijentkinja, koja ovo piše i koja je i dalje, zahvaljujući Mariji, majka, supruga i učiteljica.“ (I.V.)
,, Dr Mariju sam upoznala kada sam počela da se borim za svoje potomstvo i uvjerila se u njenu ljubaznost. Nominujem je, zbog njene posvećenosti, stručnosti i prevshodno ljudskog, majčinskog stava, da svaka žena dobije svoju posebnu životnu ulogu – da postane majka.
Moja bitka još uvijek traje, ali sam sigurna da dr Marija iz svake može izaći samo kao pobjednica. Zato sam uz nju i nominujem je za nagradu koju zaslužuje i kao osoba i kao stručnjakinja. Moja bitka je lakša kada te dočeka osoba koja osim znanja i usmjeravanja, ima pozitivan i iskren stav. Nenametljivo uliva nadu, s razumijevanjem sasluša, suočava me sa činjenicama vezanim za moje zdravlje i mogućim preprekama.
Zaista sam, na žalost, imala dosta iskustva s doktorima, ali odnos kakav gaji dr Marija prema pacijentima, rijetko sam srela.
Od srca bih željela da nagrada stigne do nje, ne toliko zbog materijalne koristi (koja je naravno svima značajna i potrebna), koliko zbog priznanja da neko cijeni i uvažava trud koji ona ulaže u svoje pacijente.“ (M.B.)