Detalj sa Kutske rijeke (Arhivska fotografija)
Ekološki pokret ,,Ozon”, WWF Adria i Akcija za socijalnu pravdu (ASP) smatraju neprihvatljivim izvejštaj o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu (SPU) za male hidroelektrane (mHE) koji je urađen za portebe Nacra lokalne studije lokacije ,,Štitarička rijeka“, koji je trenutno na javnoj raspravi, a čije smo povlačenje tražili zbog pravne neutemeljenosti.
Za potrebe izrade Izvještaja o SPU nijesu sprovođena terenska biodiverzitetska istraživanja koja su neophodna za adekvatnu procjenu, bez čega se suština procedure obesmišljava.
Na planskom području obrađivač se koristio podacima sa šireg predmetnog područja. Imajući u vidu značajne negativne uticaje mHE, među kojima su najznačajniji promjene u hidrologiji i morfologiji rijeka i riječnih staništa, sprečavanje migracije zaštićenih i drugih vrsta, poremećaj u dinamici sedimenta, promjene ekološkog režima protoka, promjene u sezonskim ciklusima poplava, izmještanje i uznemiravanje vrsta i gubitak staništa, efekti na kopnene vrste i staništa, detaljna terenska biodiverzitetska istraživanja su neophodna kako bi se procijenili stvarni uticaji planiranih malih hidroelektrana.
Sam obrađivač konstatuje u Izvještaju da, kako se radi o području koje je prirodni nastavak kanjona Tare, kao specijalne zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor (ICUM) sa brojnim reliktnim i endemičnim vrstama, za očekivati je da takve vrste postoje i u kanjonu Štitaračke rijeke. U tom slučaju, izgradnjom malih hidroelektrana, direktno bi se kršio član 91 Zakona o zaštiti prirode kojim se definiše: “Zabranjeno je branje, sakupljanje, korišćenje, uništavanje zaštićenih divljih vrsta biljaka, uznemiravanje, hvatanje, odstrijel, ozljeđivanje zaštićenih divljih vrsta životinja, smanjivanje brojnosti populacije zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva (uklanjanje i ubijanje), uništavanje ili ugrožavanje njihovih staništa ili mijenjanje njihovih životnih uslova”.
U Izvještaju o SPU nema kvantitativnih podataka o količini vode koju koristi stanovništvo koje gravitira Štitaričkoj rijeci za vodosnabdijevanje, navodnjavanje, napajanje stoke, za potrebe ribnjaka i druge potrebe, a koje predstavljaju osnove uslove egzistencije stanovništva. Nije procijenjeno da li bi stanovništvo, ukoliko bi se izgradile mHE, ostalo bez dovoljnih količina vode za svoje osnovne životne potrebe, a posebno imajući u vidu da u Štitarici, naselju u kome se nalaze objekti najbliži planiranim mHE i postojećem pogonu privrednog društva „Crnagoraput“, prema popisu iz 2011. godine bilo je 233 stanovnika, 81 domaćinstvo i 120 stanova. Takođe, uz vodotok su registrovana dva ribnjaka, dok u naselju postoji jedan lokalni i više individualnih vodovoda.
Snabdijevanje stanovništva vodom za piće, sanitarne potrebe i napajanje stoke ima prioritet nad korišćenjem voda za ostale namjene. U skladu sa članom 47 Zakona o vodama, ,,vode koje se koriste, ili su namijenjene za vodosnabdijevanje, ne mogu se koristiti za druge namjene na način koji bi nepovoljno uticao na potrebnu količinu i svojstva vode za vodosnabdijevanje”.
Posebno zabrinjava činjenica što nije utvrđeno da li bi umanjenje postojeće količine vode u većem dijelu vodotoka, odnosno svođenje protoka u tom dijelu rijeke čitave godine na biološki minimum, odnosno ekološki prihvatljiv protok, uticalo na prihranjivanje izdani i na umanjenje količine vode izvorišta koja se koriste za snabdjevanje vodom lokalnog stanovništva. Bez ove vrste istraživanja ne smije se pristupiti gradnji projekata mHE.
Obrađivač nigdje ne pominje plavne talase koji se moraju odrediti u skladu sa važećim Pravilnikom o ekološki prihvatljivom protoku (EPP) i zajedno sa EPP-om predstavljaju jednu od najznačajnih mjera mitigacije negativnih uticaja u toku eksploatacije malih hidroelektrana.
Obrađivač Izvještaja o SPU neispravno konstatuje i ocjenjuje da je uticaj planiranih objekata na pejzaž neznatan. Kako se planiraju mHE tirolskog tipa, što predviđa pregrađivanje rijeke, postavljanje cijevi kroz koje teče većina vode iz rijeke, te mašinska zgrada nizvodno, tvrdnja da neće biti uticaja na pejzaž sama po sebi je kontradiktorna. Opšte poznata stvar i situacija kojoj svjedoče već izgrađene mHE na crnogorskim rijekama je da izgradnjom mHE dolazi do trajne devastacije rijeka, gubitka slobodnog toka i narušavanja pejzažnih i ambijentalnih vrijednosti predmetnog područja izgradnje. O tome svjedoči zabilježeno stanje na terenu već izgrađenih mHE .
Dosadašanja istraživanja WWF Adrije su pokazala da je način na koji su projektni mHE do sada razvijani i raelizovani bio jedan veliki promašaj koji je nanio ogromne štete društvu. Dalji razvoj mHE na ovaj način mogao bi dovesti do još većih šteta.
Izvještaj o SPU ne daje jasan opis procjene uticaja koja je potkrijepljena kalkulacijama, primjerima i referencama, sa izvorima podataka, standarda kvaliteta i obrazloženjima. Takođe, u Izvještaju su više nego očigledna pogrešna tumačenja rezultata, prikrivaju se negativni efekti projekata mHE kako na lokalne zajednice, tako i na prirodu, dok je sadržaj teksta pun kontradiktornosti. Prikazuju se netačni pozitivni efekti mHE na lokalnu ekonomiju i na rješavanje postojećih problema životne sredine, što je neprihvatljivo tvrditi. Ovakav Izvještaj nije u cilju pravilnog informisanja javnosti. Strateška procjena uticaja na životu sredinu je i mora biti instrument zaštite životne sredine, a ne pravno formalan proces za odobravanje projekata i mora se prvenstveno baviti procjenom uticaja na životnu sredinu.
Zbog svega navedenog smatramo da planski dokument treba povući sa javne rasprave i obustaviti projekat izgradnje dvije mHE na Štitaričkoj rijeci u opštini Mojkovac.
