Piše: Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta ,,OZON"
Vjerujem da javnosti nije nepoznato da se 5. juna svake godine obilježava Svjetski dan zaštite životne sredine. Ono što malo ko zna jeste da je taj datum, nezvanično centralni događaj u oblasti životne sredine, ustanovljen na predlog delegacije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, sada tako davne 1972. godine na Konferenciji Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija.
Tog dana su svima, pa i političarima, puna usta ekologije i brige za prirodu i majku Planetu. Naravno, u najvećem dijelu priča je populistička i ne reflektuje stvarno stanje, a to je da donosioci odluka još uvijek nijesu životnu sredinu svrstali u prioritete.
Da je tako potvrđuju i rekordne emisije uglen-dioksida, nastale kao posledica nekontorlisane upotrebe fosilnih goriva, za što najveću odgovornost imaju upravo vlade razvijenih i zemalja u razvoju, pa i ova naša, koje nikako da prihvate argumente struke i nauke, već se vode isključivo trenutnim profitom i održavanjem pozicija u centrima moći.
Kako u svijetu tako i kod nas. Naša Vlada umjesto da čuje ono što se poručuje iz civilnog sektora, u najvećem broju puta ignoranstskim stavom i pokušajima manipulacije javnosti, pokušava zaštiti privatni interes određenih grupa, koje namjanje vode brigu o zaštiti životne sredine.
Koliko smo samo puta ponovili da strategije energetike i upravljanja otpadom ne smiju otvarati mogućnost za objekte koji nesporno u značajnoj mjeri negativno utiču na životnu sredinu i zdravlje ljudi, i ne prate direktive i savremene standarde u tim oblastima. Ali kao da nema ko da čuje.
Upravo moto ovogodišnjeg Svjetskog dana zaštite životne sredine ,,Podigni svoj glas, a ne nivo mora“ ukazuje na značaj učešća javnosti u borbi protiv klimatskih promjena.
Pitanje je: ,,Čujemo li se?“
Tekst je objavljen u Blicu Crna Gora u rubrici Gost komentator.
