Ekološki pokret ,,Ozon“, uz podršku WWF Adria, nagradio je tri najbolja rada na konkursu ,,Za Zelenu Zetu“ koji je raspisam kao dio građanske inicijative kojom se traži izrada studije zaštite te ekosistemski najznačajnije rijeke centralnog dijela Crne Gore.
Za najbolji literalni rad nagrađeni su Marija Vujović i Branko Čupić, za najbolju sliku Maša Zečević i za najbolju fotografiju Milica Ćetković.
Ulje na platnu – rad Maše Zečević
Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta ,,Ozon“ izrazio je zadovoljstvo što građani Nikšića imaju prirodnu kreativnost, naročito kada su u pitanju prirodni simboli grada.
,,Veoma me raduje kada vidim da postoje ljudi koji imaju i razvijenu ekološku svijest i talenat, što je nešto po čemu bi građani Nikšića trebalo da budu prepoznatljivi. Zeta je opjevana, naslikana, zabilježena i objektivom mnogo puta do sad, ali za nas ova tri rada imaju posebnu vrijednost i biće dio onoga na što smo ponosni, sve dok budemo postojali kao organizacija. Žao nam je što zbog trenutne situacije izazvane epidemiološkom krizom, nijesmo imali mogućnost da organizujemo javno okupljanje na obali Zete, ali svakako da to planiramo učiniti čim se stvore uslovi, kako bi naši sugrađani vidjeli i čuli pobjedničke radove i imali mogućnost da podrže građanski inicijativu potpisom. Mi se ne borimo za političke funkcije, već za naš grad i za naše rijeke i jezera, na našu budućnost i upravo okupljanjem svjesnih odgovornih ljudi, svih generacija, želimo zaštiti javni interes od onih koji kroz devastaciju vide prostor za lični profit, što je nažalost prisutno kod donosioca odluka i na lokalnom i na nacionalnom nivou. Zeta zaslužuje i siguran sam biće prva rijeka u Crnoj Gori, koja će biti stavljena pod odgovarajući vid zaštite a naša ambicija je da i u dijelu upravljanja otvorimo prostor za najbolje, one sa vizijom, znanjem i odgovornošću prema povjerenoj funkciji. Nikšić je uvijek imao ljudske resurse, vjerujem da je tako i sada, pa i ako su neki otišli vjerujemo da će željeti da pomognu ljudima koji pokažu da zaslužuju to.“ – smatra Perović
I u Svjetskom fondu za zaštitu prirode, WWF Adria razmišljaju na sličan način.
„Vjerujem da danas većina građana Crne Gore zna da je voda naše bogatstvo, najvrjedniji prirodni resurs kojeg je potrebno zaštititi i očuvati za budućnost. Međutim, praksa pokazuje kako je ponašanje nesavjesnih pojedinaca, naših institucija i Vlade daleko od toga. Rijeka Zeta, kako u gornjem, tako i u donjem toku izložena je nesigurnoj budućnosti. Zbog velikog broja različitih pritisaka kojim je rijeka Zeta izložena, kao što su fizičko – hemijsko zagađenje, izgradnja infrastrukture, krivolov itd. ovu rijeku uništavamo i na taj način ne samo da gubimo biološku raznovrsnost i prirodna staništa, nego i osnove uslove za život. Gornji tok rijeke Zete se mora staviti pod zaštitu sa ciljem unaprjeđenja i očuvanja prirode i svih vrijednosti koje ljudi, a posebno lokalne zajednice, od nje imaju. Od posebne važnosti je istaći da je neophodno obezbijediti da zaštićeno područje ne smije biti samo deklarativne prirode kao što je to trenutno slučaj sa donjim tokom rijeke Zete, koja je stavljena pod zaštitu kao Park prirode, već osigurati implementaciju svih mjera zaštite”, ističe Milija Čabarkapa iz WWF Adrije.
Skromne novčane nagrade u visini od 250 EUR za pobjednički literarni rad, 150 EUR za najbolju sliku i 100 UER za najbolju fotografiju, dodijeljeni su na obali rijeke Zete, na Manitovcu, u petak 7. avgusta, gdje su autori imali priliku da se i međusobno upoznaju.
Nagrađeni radovi biće izloženi u Ozonovom prostoru u Nikšiću.
U nastavku pročitajte kako Marija i Branko osjećaju Zetu:)
Zelena Zeta
Zeta nije samo rijeka. Iako bi bilo više nego dovoljno da bude samo to, i da to ostane. Zeta je naš simbol. Simbol Nikšića, Danilovgrada, Spuža, Podgorice… Simbol Zetske i Bjelopavlićke ravnice. Simbol naroda, ali i simbol pojedinca. Zeta je simbol Crne Gore. I ne nosi slučajno ime koje je nekada nosila i naša država.
I zato je Zeta za mnoge jedina, ali i prva rijeka. Zeta je prva uspomena, prvo igranje, prvo kupanje, prvo bježanje i prvo vraćanje… Zeta je prva radost, prva nada, prva ljubav, prva patnja…
Svojim gornjim i donjim tokom, sa poniranjem i novim izviranjem, kao da je u sebe utkala sve krajeve kroz koje teče, ljude koji su vjekovima stasavali kraj nje, i tako postala neodvojivi simbol predjela i ljudi koje je nesebično častila svojom ljepotom.
Zeta mnogo toga krije, ali nam mnogo toga i otkriva. Svjedok je mnogih bitnih istorijskih događaja, jer su se kraj nje mnogi naši junaci “pojili” i crpjeli iz nje snagu za odlučujuće bitke protiv mnogih osvajača, a sada ona bije bitku da sačuva samu sebe i šarenoliki svijet flore i faune u njoj i oko nje. I to od koga? Od nas samih, koji smo od nje samo lijepo vidjeli i osjetili.
Zeta je možda najviše i istorijska rijeka u Crnoj Gori. Zeta je naša Sutjeska, Neretva, Marica, Marna, Soma…
Ali Zeta je svjedok i onih drugih, manje poznatih, ali za pojedinca ništa manje važnih događaja, jer svako je od nas kraj zelene Zete ostavio neku svoju vragoliju, ukradeni poljubac, nestašluk ili neku drugu uspomenu na djetinjstvo i ranu mladost, koja ga time neodvojivo veže za ovu rijeku.
Pobjednička fotografija autorke Milice Ćetković
Zeta je, kao i mnogo rijeka, sa sobom odnijela i mnoštvo uspomena, a i sakrila bezbroj tajni. Od svog izvorišta pa sve do ušća u Moraču, svim krajevima kroz koje prolazi dala je posebnu čar, napravila ih sama nezaobilaznim izletištima, i kao najsjajniji biser dala im vječni sjaj.
Ovakvu kakva je, i sa ljepotom kakvu posjeduje, lako je bilo zavoljeti, ali i umetnuti ,u mnoge priče i pjesme – ljubavne, ratničke, romantične… Lakše je bilo raspredati o raznim događajima kada se i ona uz njih spomene. Tada se odavao utisak da je događaj kroz nju provučen, a ne ona kroz njega, kao što djeluje da su se svi ovi krajevi uz obalu Zete „lijepili“ za nju, onako jedinstvenu, a ne da se ona „provukla“ kroz njih i dala im najljepšu sebe.
Zato je Zeta rijeka koja možda ima najviše prava da ostane čista i bistra. Da se ne pomuti, jer bi tako i svi događaji i sva pamćenja vezana za nju otišli u vrtlog. A šta bi onda ostalo nama? Nama koji smo pokušali dići ruku na nju… Ostalo bi ono što bi i zaslužili – mulj, glib i smeće…
Zato ne dajmo čarobnu boju naše rijeke, neka i našim potomcima ostane lijepa cijelim svojim tokom, jer ako želimo sačuvati sebe moramo sačuvati i nju, našu zelenu Zetu.
