,,Još ne sviće rujna zora, Još me trepti list sa gora,.
Ne čuje se glas slavuja, zoru da najavi.“
Kada je 30. avgusta 2020. godine, došlo do prve demokratske promjene vlasti u Crnoj Gori, veliki broj građana vjerovao je da će doći kraj podjelama, kriminalu, siromaštvu, nepravdi, nepotizmu… Bilo je ljudski nadati se da će doći bolje vrijeme i svanuti svima koji žele dobro Crnoj Gori.
Ni pandemija tih dana nije mogla spriječiti da se optimizam raširi u narodu, željnom normalnog života.
Nažalost, nakon početne euforije, veoma brzo vratila se sumnja. Mada se često zapitam da li je ikad i nestala ili se samo sakrila u dubine napaćenih duša.
Pompa koja je pratila formiranje ,,ekspertske“ Vlade, čiji ključni ljudi nijesu bili poznati javnosti, ni po ekspertizi a ni javnom angažmanu i slobodnoj misli kritički usmjerenoj ka prošlom režimu, po prirodi stvari raširila je sumnju i pojačala oprez, čak i kod onih koji su tvrdili da je dno dna već dotaknuto.
Vrijeme je pokazalo da je bilo pogrešno ,,ekspertima“ pokrivati političke funkcije u Vladi, a partijskim kadrovima, po dubini, najvažnije u preduzećima u kojima država ima većinsko vlasništvo. Ne samo vrijeme, već i društvena situacija koja je u kontinuitetu politički, ekonomski, sociološki krizna.
Kontinuitet je nastavljen i kroz partijsko zapošljavanje, izdaju, nepotizam, sve ono što se tokom predizbornih kampanja navodilo kao zlo koje je potrebno iskorijeniti.
Eksperti nijesu donijeli ni jednu novu ideju, nijedan značajan infrastrukturni projekat, već se nastavilo sa uništavanjem prirodnih resursa i pokazala nemoć da se zaštiti javni interes.
Da je neko 30. avgusta javno rekao da će se projektima iz fioka koji su tamo uskladišteni u prošlom vijeku, kakvi su npr. HE Komarnica ili prevođenje voda Gornje Zete u akumulaciju Krupac, zapravo nastaviti gdje je prošli režim stao, siguran sam da mu javnost ne bi povjerovala jer su ekspertima bila puna usta savremenih trendova i inovacija, a naročito brige o životnoj sredini i javnom zdravlju.
Eksperti su pokazali da su ponavljači , vozili su se autoputem ,,iz nigdje u ništa“ , ne osvrćući se na one koji su im zabrinuto mahali i upozoravali da nisu sami u saobraćaju, da im horizontalna i vertikalna signalizacija nije po standardima.
Upravo prva dionica autoputa Smokovac – Mateševo i jeste realan pokazatelj rada ekspetske Vlade. Niti su radovi završeni, niti je spriječena i sanirana šteta učinjena rijeci Tari i povezanim ekosistemima. Da ne pričamo o razotkrivanju koruptivno-krimninalnih radnji. A već je pompezno najavljen nastavak. Nastavljena je i devastacija životne sredine, recimo nekontrolisanom eksploatacijom riječnog materijala iz Morače, koju očigledno ne mogu zasutaviti ni izvšna a ni sudska vlast.
Konstantna tenzija u ekspertskoj Vladi, unutrašnji sukobi vodećih funkcionera, izakulisne spletke i međusobne optužbe za izdaju, egoizam, najbolje pokazuju nivo demokratske i građanske kulture. O etičkim vrijednostima da ne trošim riječi.
Tužni pokušaji odlazećih eksperata koji su očigledno koristili izvršnu vlast za formiranje nove stranke, da pričom o povratku zlatnih poluga iz Švajcarske, koje je tamo od vremena kraljevine, predstave postignuti uspjeh, ne može skrenuti pažnju sa nestalih zaplijenjenih cigareta i kokaina u bananama. Isto kao što se ne zaboravlja ni Pozitivna, ma kako se pokušavala maskirati u zeleno. Nekako narandžasto uvijek ispliva na vidjelo.
Nevjerovatno je da se još uvijek pokušava manipulacija javnosti sa nesrećama u Srebrenici i u Ukrajini, kako bi se skrenula pažnja sa životnih problema u Crnoj Gori, koji bi trebalo da budu u fokusu sve tri grane vlasti. Umišljeni eksperti i veličine daju sebi za pravo da se bave nečim za što nemaju kapacitet, niti to građani traže od njih. A prave se da ne vide da je u Crnoj Gori sve više siromašnih, bolesnih, nezaposlenih. Sve više razočaranih, naročito mladih i ljudi u srednjim godinama, koji koriste svaku priliku da odu iz zemlje bez želje da se vrate.
Umjesto da su eksperti stvorili povoljan ambijent da oni koji su već otišli iz istih razloga, tokom prethodnog režima, požele da se vrate. Makar na ljetovanje.
Dok ovo pišem nekako sam pod utiskom vandalskog čina u mom Nikšiću, gdje su na Trgu slobode polomljeni panoi sa djelima Petra Lubarde ,,Kosovski boj“ i ,,Sumrak Lovćena“. To me podsjetilo na jedan grafit na zgradi na čijem ćošku je moje društvo provelo 90-te godine. Bili su to stihovi Džonija Štulića ,,Grad bez ljubavi, sumrak ideja“.Nekako me ovo vrijeme vraća u te 90-te. Miriše mi na njih.
To je jedini ekspertski domet odlazećih eksperata. Jer su samo eksperti kao oni mogli biti žrtve ekspertske manipulacije onih koji su ih iskoristili za jednokratnu upotrebu.
Vratiće se rode…
(Autorski tekst je objavljen u Dnevnim novinama ,,Dan“ , u rubrici Strav)
