U ponedjeljak 24. juna, u hotelu Ramada u Podgorici, upriličena je panel diskusija na temu: ,,Iskustva i izazovi u prepoznavanju i sprečavanju ekokriminala„, druga u okviru ovogodišnjeg programa Škola ekološkog aktivizma, kojeg Ekološki pokret ,,OZON“ treću godinu za redom realizuje u partnerstvu sa Misijom OSCE u Crnoj Gori i uz podršku Agencije za zaštitu životne sredine i Ministastva održivog razvoja i turizma.
Nakon što je Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta ,,OZON“, koji je bio moderator i ovog događaja, pozdravio prisutne i obrazložio zašto je baš odabrana ova tema, u uvodnim riječima koje su imali g-din Waldemar Figaj, zamjenik Šefa Misije OSCE u Crnoj Gori, g-đa Daliborka Pejović, Državna sekretarka Ministarstva održivog razvoja i turizma i g-din Božidar Vuksanović, direktor Uprave za inspekcijske poslove, dat je osvrt na dosadašnja iskustva i aktivnosti tih institucija kada je riječ o ekokriminalu.
Nakon toga uslijedio je radni dio panela podijenjen na dva segmenta.
U prvom g-đa Memira Baković iz Ministarstva pravde, upoznala je prisutne sa Krivičnim zakonikom i poglavljem 25 koji se tiče krivičnih djela koje se tiču životne sredine, dok su u drugom svoja iskustva iz prakse prenijeli glavni inspektori/ke iz Uprave za inspekcijske poslove, g-đa Vesna Zarubica, ekološka inspekcija, g-din Alija Bralić, Šumarska inspekcija, mr Miodrag Radulović, vodoprivredna inspekcija i g-đa Dragana Kandić Perović, inspekcija za poljoprivredu i ribarstvo.
U intezivnoj višečasovnoj interakciji sa polaznicima/programa Škole ekološkog aktivizma, i kolegincama Natašom Kovačević iz NVO Green Home i Brankicom Cmiljanović iz Ministarstva održivog razvoja i turizma, uz kao i uvijek veoma aktivnog moderatora Perovića, polemisalo se o mnoštvo stvari uz korišćenje primjera iz prakse, što je postalo prepoznatljivo za ovaj program, koji definitivno uspjeva doprijeti do suštine problema kojima se bavimo.
U prilog tome govore i činjenice da se gotovo iz dešavanja u dešavanje potvrđuje da se zakoni ne primjenjuju u praksi iz više razloga, te da se onima koji treba da ih efikasno i nesektivno primjene pojavljuju mnoge smetnje, koje nekada i onemogućavaju izvršenje nadležnosti.
Ipak ono što takođe postaje sve očiglednije jeste da građani prepoznaju neophodnost aktivnog učešća u zaštiti javnog interesa i da su spremni izvršiti određene napore da doprinesu efikasnijoj primjeni zakona iz oblasti životne sredine.
To je bio i povod da se kao jedan od glavnih zaključaka izdvoji i potreba donošenje Strategije za bornu protiv ekokriminala, koju bi radio međusektorski tim, u kom bi bilo mjesta i za predstavnike zainteresovane javnosti, naravno potpomognutim ekspertima iz zemalja koje su primjer dobre prakse u ovoj oblasti.
Naravno, svi su se složili da ekokriminalu treba posvetiti posebnu pažnju i kontinuirano uključivati i informisati javnost o svemu što se tiče ugrožavanja životne sredine.
Da je tema koju su odabrali sami polaznici/e programa, bila više nego opravdana, odnosno da nije toliko dovoljno pribliđena širokoj javnosti dokazuje i to što su prvi hashtagovi #Ekokriminal na popularnim društvanim mrežama facebook i twitter bili upravo sa ovog dešavanja.
Više informacija:
biljana.kecojevic@ozon.org.me