Životna sredina zemalja Zapadnog Balkana mora se posmatrati u kontekstu zajedničkog interesa, jer samo kroz regionalno planiranje i viziju moguće je na najbolji način pravilno koristiti i valorizovati postojeće prirodne resurse, pritom vodeći brigu i o budućim generacijama.
Burni događaji u poslednje dvije decenije XX vijeka, ostavili su trajne posledice na ljude i životnu sredinu u zemljama Zapadnog Balkana, što bi trebalo poslužiti kao vječita opomena, ali i biti jak motiv za unapređenje postojećeg stanja.
Prirodni potencijali koje je moguće iskoristiti, a tu naročito prepoznajemo obnovljive izvore energije i rudna bogatstva, moraju se sa nivoa donosioca odluka posmatrati mnogo kompleksnije, uz poštovanje prava zainteresovane javnosti da suštinski učestvuje u procesu donošenja odluka koje se tiču životne sredine.
Imajući u vidu integracijske procese, prije svega ulazak u Evropsku Uniju (EU), koje su neke od zemalja Zapadnog Balkana uspješno završile, a većina uradila značajan dio obaveza, jasno je da se upravo regionalnom povezanošću i konkretnom saradnjom može uticati i na bolje pozicioniranje na međunarodnom nivou, što je od naročite važnosti u dijelu budućeg razvoja i kvaliteta života na ovim prostorima.
Dodatan argument za regionalno planiranje jesu i potvrđeni međunarodni ugovori iz oblasti životne sredine, čija bi primjena svakako bila kvalitetnija ukoliko bi se pravile zajedničke strategije.
Iskustva iz prethodnog perioda kada je riječ o primjeni potvrđenih međunarodnih ugovora iz oblasti životne sredine u regionu, podstakli su nas da iniciramo javni dijalog i razmjenu iskustava, kako bi, nadamo se, uticali na donosioce odluka i zainteresovanu javnost da se sa većom pažnjom odnose prema životnoj sredini, ali i budućnosti regiona.
Konkretno, kada je riječ o upravljanju životnom sredinom, mišljenja smo da je potrebno unaprijediti saradnju u zemljama regiona, što se ne može bez suštinske podrške svih nivoa vlasti i cjelokupne javnosti.
Upravo zato smatramo da je regionalni pristup u upravljanju životnom sredinom i ublažavanju posledica klimatskih promjena, zapravo i najveći izazov koji se nalazi pred zemljama Zapadnog Balkana u XXI vijeku.
Problemi kakav je upravljanje otpadom, prisutan u većini zemalja regiona, kroz regionalne perspektive može dobiti potpuno drugačiji kontekst, pa čak postati i razvojna šansa.
Isto tako ukoliko se bude gledao samo pojedinačni interes zemalja u regionu, ili tačnije određenih interesnih grupa bliskih donosiocima odluka, što je do sada bilo izraženo pri neodrživom planiranju hidroenergetskih objekata, vrlo je moguće da se izazovu nesagledive i nepopravljive štete i u ekološkom i u ekonomskom smislu.
Praćenje i adekvatno i pravovremeno informisanje cjelokupne javnosti o primjeni javnih politika, važećih zakona i potvrđenih međunarodnih ugovora na nacionalnom i razmjena iskustava na regionalnom nivou, dobar su osnov za umrežavanje i zajedničke inicijative, što može biti interesantno i za parlamentarne političke partije koje bi, kada je riječ o donošenju politika upravljanja životnom sredinom i prirodnim resursima, trebale sa mnogo više senzibiliteta komunicirati sa univerzitetima, nevladinim organizacijama i medijima.
Kao i mnogo puta do sada, pred zemljama Zapadnog Balkana je veliki izazov, a svi smo dužni ličnim aktivizmom, posvećenošću i istrajnošću, uticati da donosioci odluka donesu one najbolje za budućnost na ovim prostorima.
