,,Kada upotrijebite nasilje onda igrate po pravilima sistema. Establišment će vas provocirati – vući za bradu, udarati po licu, kako bi vas natjerali da se tučete. Jer kada postanete nasilni, oni će znati kako da postupaju sa vama. Jedino na što nemaju odgovor su nenasilje i humor.“
John Lenon
Piše: Aleksandar Perović
Koristeći onu mrvu iznenadno iskrslog slobodnog vremena i uživaći u društvu prijatelja, istih od djetinjstva, analiziramo aktuelna dešavanja u našoj državi i uticaj loših odluka, istih vlastodržaca, na naše živote. Maštamo i kako je sve moglo biti drugačije. Uz smijeh se prisjećamo svih anegdota i doživljaja koje smo imali, a koji sa ove distance većini sigurno ne bi izvukli osmjeh na licu. Vjerovatnije bi efekat bio suprotan – pala bi po koja suza…
Da bude jasnije, generacije rođene 73 – 76, pa i nekolike sledeće, imale su nesreću da u toku svog sazrijevanja budu suočeni sa svim najgorim pojavama koje jedno društvo može imati – građanskim ratom, kriminalom, destrukcijom, nemaštinom, inflacijom, devalvacijom, sankcijama, porodičnim nasiljem, alkoholizmom, narkomanijom, manipulacijom, bombardovanjem, zagađenjem, torturom, diktaturom, reketiranjem, blokadama, prifatizacijama, otpuštanjima, tranzicijom, ispiranjem mozga…
Obzirom na određen broj karaktera u tekstu, prestaću. A mogao bih nabrajati još. Kao i većina iz moje generacije. Makar onih koji se nijesu snašli. A mogli smo, nije da nijesmo imali šanse…
Ipak, ne želim vaše vrijeme trošiti na naše namjerno propuštene (ne)prilike, niti skretati sa ,,zelene misije“, jer ekologija je tema i ovog, kao i svih mojih prethodnih obraćanja vama, iako nekima možda to neće izgledati tako. Onim već (ne)upućenim i (ne)opredjeljenim, usudio bih se reći.
Kao što, siguran sam, već znate ekologija je nauka koja izučava odnos živih bića prema sredini u kojoj žive, odnos te sredine prema živim bićima i konačno međusobni odnos živih bića u određenoj sredini u kojoj žive. E upravo taj treći segment, poslednjih par godina, potpuno preuzima primat u mom profesionalnom interesovanju, je ga vidim kao ključ za unapređenje ukupnog stanja životne sredine.
Evo i zašto. Zato što čvrsto vjerujem da su donosioci odluka na najvećem nivou isključivi krivci za današnje loše stanje u našoj ekološkoj državi i da je upravo odnos ,,establišmetna“, kako je to veliki Lenon to definisao, prema običnim ,,smrtnicima“, najbolji indikator u kakvoj životnoj sredini zapravo živimo.
Manipulacijom javnosti, koristeći različite tehnike, pa i zloupotrebu službenog položaja i pojedinih medija, već duži niz godina i u kontinuietu, pokušavaju se građani Crne Gore proglasiti odgovornim za selektivnu primjenu zakona, nepostojanje odgovarajuće infrastrukture za njihovo efikasno sprovođenje, prećutno odobravanje nepoštovanja propisanih procedura u oblasti životne sredine…Takođe, organizacije civilnog društva, naročito nevladina udruženja i mediji koji nijesu pod kontrolom državnog aparata, proglašavaju se za biznis barijeru i ,,tjerače s umišljajem” renomiranih investitora.
Da se situacija podigne do usijanja, vrši se i dodatan pritisak i udar na ionako nedovoljan porodični budžet, nametanjem vraćanja dugova koje su napravili bjelosvjetski i lokalni tajkuni, te najavama dodatnih poreza. I to nekako baš u vrijeme kada su građani/ke Crne Gore pokazali da imaju kičmu i da neće više tolerisati ugradnje i plaćati tuđe dugove.
Da, mislim na dva veličanstvena mirna građanska protesta u Podgorici, koja su Crnu Goru u svjetskoj javnosti pokazali u najboljem svijetlu.
Ako može biti govora da smo u nekom segmentu demokratije ili procesa evropskih integracija, istinski šampioni regiona to bi bilo to. To je životna sredina u kojoj bi vjerujem poželjeli da žive mnogi koji su iz različitih razloga ostali po strani, blokirani duboko usađenom ravnodušnosti prema svemu što se dešava i njima samima, njihovim najbližim i budućnosti svih nas, koja nesumnjivo donosi nova iskušenja.
Upravo taj međusobni odnos političke elite, sa svojim pratećim grupama i običnih građana/ki koji žele promjene, svojevrstan je i ekološki momenat, po meni trenutno mnogo važniji od npr. problema sa otpadom, aerozagađenjem, jonizujućim i nejonizujućim zračenjem. Naravno ukoliko se posmatra suštinski.
Ishod te partija šaha, kako volim posmatrati cijelu situaciju, u kojoj je, čini se, remi jedina nemoguća opcija, izvjesno će odrediti budući period i kvalitet života i životne sredine na ovim prostorima.
Različite napadačke taktike koje će primjenjivati glavni igrači, iza kojih stoje cijeli timovi sa svim tehničkim i logističkim pomagalima, zahtijevaće i pravovremene defanzivne reakcije i svakako dobru koncentraciju kako bi se prepoznao ključni momenat kada treba prelomiti u nečiju korist. Privatnu ili javnu pokazaće vrijeme pred nama.
Mirnim građanskim protestima počelo je otvaranje jednog istorijskog meča, a dinamika njihovog organizovanja, pokazuje da nije riječ o brzopoteznoj partiji, već da se sve dobro analizira prije povlačenja sledećeg poteza.
Ipak je u pitanju veliki ulog – budućnost svih nas.
Zato makar za trenutak zamisli život u skladu sa prirodom, bez straha, mita i korupcije, eko i drugih oblika organizovanog kriminala…
Zamisli život u ritmu muzike za ples.
I vjeruj.
(Autor je izvršni direktor Ekološkog pokreta ,,OZON“)
